ZADARSKA ŽUPANIJA - paški sir, pršut, šokol, Maraschino, maslinovo ulje

Paška čipka Paška čipka je "bijelo zlato" grada Paga i najljepša uspomena koja se može iz njega ponijeti , ujedno i "hrvatski suvenir". Nastala u drevnoj Mikeni, ona je trgovačkim putem u doba antike došla do Paga i zadržala se do danas. To je izuzetno lijep vez, ručni rad prikladan kao osobna uspomena, ali i kao poklon. Čipku je najbolje staviti na tamnu podlogu i uokviriti. Postoji više vrsta i oblika Paške čipke. Razlikuje se od drugih vrsta čipki po tome što se šije tankim koncem i što je čvrsta. Pašku čipku je moguće nabaviti od čipkarica koje tijekom ljetnih mjeseci šiju pred vratima svoje kuće.
U Pagu djeluje i Čipkarska škola pri srednjoj školi "Bartul Kašić" te Udruga paških čipkarica "Frane Budak" kod koje se može nabaviti veća količina čipke. Paška čipka manje veličine može biti izuzetno lijep detalj na svečanoj odjeći. O dugoj tradiciji paške čipke govori i podatak da je prvi puta službeno izložbom predstavljena 1880 god. a bila je izložena i na Svjetskoj izložbi 1939 god u New Yorku. Carica Marija Terezija je na bečkom dvoru držala pašku čipkaricu koja je šivala čipku za potrebe dvora. Paški sir Paški sir je jedan od zaštitnih znakova otoka Paga, dobro poznat i izvan granica Hrvatske. Posebnost Paškog sira po čemu se on razlikuje od svih ostalih sireva je njegova tvrdoća i slanost, a ne tehnologija proizvodnje. Paške ovce se uzgajaju na brdskim površinama na kojima raste trava koja je zbog čestih bura izložena posolici, a puna je eteričnih ulja. Upravo zbog takve hrane Paški sir ima specifičnu i prepoznatljivu aromu. Mladi sir znatno mekaniji i lakšeg okusa može se nabaviti tijekom prvih zimskih i prvih proljetnih mjeseci. Stari sir je izuzetno kvalitetan za ribanje. Kupljeni sir treba nauljiti i umotati u platno te držati na suhom i tamnom mjestu.

Proizvodnja Paškog sira u prvom redu zahtijeva kvalitetnu ovčju sirovinu, a sam proces ide u nekoliko faza:

• ispitivanje kiselosti i selekcija
• pasterizacija na 70 stupnjeva i hlađenje
• zagrijavanje na temperaturi sirenja
• dogrijavanje na 42 stupnja
• sušenje 20 min
• formiranje i kalupiranje
• prešanje 4 sata
• salamurenje 48 sati na 22 stupnja
• zrenje 100 dana

Posedarski dalmatinski pšut Posedarski pršut se proizvodi u Pršutani Posedarje koja je osnovana 1997 god. oslanjajući se na stoljetnu tradiciju proizvodnje dalmatinskih suhomesnatih proizvoda. U nepunih 5 godina proizvodi Pršutane su višestruko nagrađivani na međunarodnim natjecanjima za vrhunsku kvalitetu a od ove godine pršut nosi i prestižni znak Izvorno hrvatsko.

Posedarski pršut se proizvodi na tradicionalan način, dakle u proizvodnji se koriste samo 4 komponente:

• morska sol
• velebitska bura
• hladni dim
• ručni rad

Tradicionalna proizvodnja a naročito sušenje na velebitskoj buri koja u sebi nosi aromu dalmatinskog raslinja daje pršutu jedinstven okus i miris. Dalmatinski Šokol Još jedan proizvod Pršutane Posedarje. Dalmatinski šokol je sušen i dimljen svinjski vrat koji se obrađuje na poseban način. Soli se morskom soli u kojoj stoji 2-3 dana. Nakon toga se namače u vinu i uvalja u posebnoj mješavini mirodija. Obavije se crijevom i mrežicom i odmah ide na dimljenje u trajanju od cca 30 dana nakon čega dozrijeva na buri 2 mjeseca. Višestruko nagrađivan Dalmatinski šokol također nosi oznaku Izvorno hrvatsko. Domaće maslinovo ulje U zadarskoj regiji ima na stotine tisuća stabala maslina (samo na otoku Ugljanu oko 200000) od kojih se proizvodi domaće ulje izuzetne kvalitete i arome. Tradicija maslinarstva u ovim krajevima duga je preko 2000 godina o čemu nam govore i ostaci uređaja za preradu u mjestu Muline na otoku Ugljanu. Maslinovo ulje služi prvenstveno kao začin ribljim specijalitetima i povrću skuhanom "na lešo". Maraschino - zaštitni znak Zadra U Zadru se stoljećima njeguje tradicionalna i kvalitetna likerska proizvodnja. Već početkom 16. st. ljekarnici Dominikanskog samostana u Zadru pravili su izuzetan liker "Rosoglio" od male gorčaste dalmatinske višnje-maraske koja najbolje uspijeva baš u okolici Zadra. Tradicija je nastavljena i u zadarskoj tvornici likera se i danas po provjerenoj recepturi proizvodi zadarski maraschino, poznat u cijelom svijetu - liker u čijem je okusu i mirisu zgusnuta tajna čudnovate i neosporno ljekovite višnje maraske koja je svoju azijsku postojbinu zamijenila upravo dalmatinskim kršem i "crljenicom" punim sunca i bure.

Potražnja za njim je porasla naročito u 17. i 18. st. kad niču brojne destilerije, nalazimo ga na dvorovima mnogih znamenitih ličnosti, a naročito je bio omiljen na engleskom dvoru:

• kralj George IV je slao svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu te za guvernere Malte i Krfa
• 1871. godine su iz zadarske luke isplovili brodovi s Maraschinom za kraljicu Victoriu
• 1887.god. je princ od Gallesa kasnije kralj George V u društvu Duca od Edinburgha posjetio tvornicu likera u Zadru i tom prilikom naručio veću količinu likera.

Maraschino je osvojio Napoleona Bonapartu i njegove vojskovođe (maršala Marmontea npr.) , a bio je nezaobilazan i na ruskom , francuskom, bečkom i talijanskom dvoru.

Maraschino se služi kao desertni liker ali i kao dodatak sladoledu, voćnim salatama itd. Ručno opletena boca maraschina je proglašena hrvatskim suvenirom I prava je uspomena koja se može ponijeti iz Zadra.