PARK PRIRODE ŽUMBERAK

ŽUMBERAK, brežuljkasto područje (oko 300 km2) južnog prigorja Žumberačkoga gorja. Ime je dobio po starom gradu Žumberku (izgorio 1793.; ruševine iznad istoimena sela). Izrazito krško područje (ponikve, spilje, ponori, ponornice) s bukovom i kestenovom šumom. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Sela rasuta tipa sa zbijenim zaseocima, od kojih su ona najveća smještena uz glavne ceste (Budinjak, Stojdraga, Gornja Vas, Oštrc, Sošice i dr.). Veći broj naselja nalazi se iznad 400 m nadmorske visine. Kraj je bio naseljen u pretpovijesti (Budinjak, naselje i nekropola iz starijega željeznog doba, Kalje) i u rimsko doba (Gornja Vas). Od dolaska Hrvata u ove krajeve, Žumberak i Bela krajina (VII.-XIII. st.) bili su dio Hrvatske, podvrgnuti jurisdikciji novoosnovane biskupije u Zagrebu (1094.). U vrijeme vladavine Andrije II. (1204.-35.) Žumberak je bio vezan uz Metliku i Črnomelj, te je uključen u Kranjsku marku. Početkom XIV. st. duhovna vlast potpala je pod akvilejski patrijarhat, odnosno gorički arhiđakonat, što je izazvalo dugotrajan sukob između zagrebačke biskupije i akvilejskog patrijarhata; tek je 1784. dio Žumberka pripao zagrebačkoj biskupiji. Područje Žumberačkoga gorja su u drugoj polovici XV. st. opustošili Turci. Zbog toga je Žumberak već na početku XVI. st. ostao gotovo bez stanovništva. Habsburški je vladar stoga odlučio naseliti svoja pusta vlastelinstva skupinama uskoka (1530. dolaze prve skupine), po vjeri katolika i pravoslavnih; potonji početkom XVII. st. postaju katolici istočnoga obreda (grkokatolici). Žumberačka je kapetanija 1578. pripojena slunjskoj i time uključena u Vojnu krajinu. Nakon ponovnog sjedinjenja s građanskom Hrvatskom 1881. Žumberak postaje kotarom zagrebačke županije, a sjedište toga kotara nalazilo se u Kostanjevcu. U vrijeme baroka neke su starije crkve pregrađene te je malen broj zadržao oznake proteklih razdoblja, primjerice crkve u Kalju i Žumberku zadržale su neke elemente gotičke izgradnje. Samo u Žumberku su grkokatolici naseljeni kao kompaktna cjelina. Najstarija grkokatolička župa sv. Nikole osnovana je u Badovincima 1620., a njoj su pripadale kapele u Sošicama, Kaštu i Radatoviću. Crkva sv. Petra i Pavla u Sošicama podignuta je 1756.
Žumberačko je gorje (slovenski Gorjanci) granično gorje između Hrvatske i Slovenije, s posebnim turističkim, ponajprije planinarskim, značenjem za obje zemlje. Manji dio toga gorja - Samoborsko gorje (najviši vrh Japetić, 880 m) - često izdvajano kao samostalno, više od stotinjak godina posjećuju mnogobrojni izletnici i planinari. Mnogi označeni putovi i staze, npr. Karlovačka planinarska transverzala, ljepota okolice (slap Sopote, 60 m, na rijeci Kupčini, potok Slapnica, Ekoselo Kravljak, Biopark Gabrovica), naselja i stare gradine osnovni su razlozi planinarskog i turističkog posjeta ovom području. Dolazak na najviši vrh Svetu geru (1178 m) ima više simbolično značenje. Na Žumberačkom gorju ima nekoliko malih, izvornih naselja koje turisti rado obilaze (cijeli Žumberak je etnološko naselje). Naselja Sošice, Oštrc, Tomaševci, Kalje, Stojdraga i ostala na hrvatskoj strani te mnoga na slovenskoj strani cestovno su povezana s većim središtima - Samoborom, Breganom, Jastrebarskim, Ozljem i dr.
Ostaci starih feudalnih dvoraca nedaleko od naselja Stari Grad (Kekići) te gradina kod Tomaševaca upućuju na dugotrajnu naseljenost žumberačkog prostora, ali kontinuirano razmjerno rijetku. Pojedini sakralni objekti (poglavito crkve) rimokatoličke i grkokatoličke vjere posjećivani su zbog svoje ljepote i posebnosti.
Planinarenje, šetnja, lov i ribolov glavne su sportsko-rekreacijske aktivnosti na Žumberačkom gorju. Tradicionalna domaća hrana, lovački i riblji specijaliteti, uz plešivičko vino, ponuda su ovoga kraja.
Turistička zajednica: v. Samobor, v. Karlovac