KULTURNO NASLIJEĐE
povijesni podaci
Povijesne činjenice
Hrvatska je doista jedinstvena, ne samo zbog svog kristalno čistog i plavog mora, nego i zbog tisućgodišnjeg niza kultura koje su se smjenjivale i katkad stapale na ovim prostorima. Jadransko more nije samo duboki mediteranski zaljev usječen u europsku kontinentalnu masu i najbliži trgovački put između Europe i Istoka, to je ujedno i kolijevka drevnih civilizacija. O tome postoje i materijalni dokazi koji su tek sada polako isplivali na danje svjetlo iz dubina jadranskih spilja i podmorja. Istočna obala Jadranskog mora bila je naseljena već početkom ranog kamenog doba. Postoje dokazi da je većina danas dostupnih otoka također bila naseljena (arheološki nalazi u spiljama u blizini otoka Hvara i Palagruže itd.)Zahvaljujući povoljnim zemljopisnim osobinama naše obale s mnogobrojnim zaljevima, uvalama i dragama, obalni pojas oduvijek je bio značajan trgovački i pomorski put.
Arheološki nalazi dokazuju da su u 6. stoljeću prije Krista stari Grci trgovali s Ilirima na moru te da su ondje utemeljili svoje kolonije (primjerice Pharos, današnji Starigrad, na otoku Hvaru te Issa ili Vis). Kasnije su stigli Rimljani koji nisu gradili samo palače i ljetnikovce, nego su mnogo vremena provodili i na moru. To dokazuju mnogi nalazi iz podmorja s područja između Pule i Cavtata. Među nalazima najviše je amfora u koje se u to doba najčešće pohranjivalo vino, žito, ulje i parfemi. Koje god odredište da odaberete za ronjenje, naći ćete ostatke antičkih brodova i njihovih tereta. Jedan od najdragocjenijih nalaza iz tog doba ostaci su pitosa ili dolija, velikih keramičkih posuda koje su se ugrađivale u brodove radi transporta rasutih tereta (poput recimo žita). Jedno takvo nalazište u blizini je Cavtata, a drugo nedaleko od Murtera.
Novo su doba navijestili Slaveni čijim je dolaskom počelo razdoblje neprestanih borbi za premoć i obrane protiv raznih neprijatelja. Dubrovnik, koji se isticao svojih statusom republike, imao je vodeću ulogu u kulturi i trgovini. O tome svjedoči olupina broda iz 17. stoljeća - galija koja je iz Venecije nosila muransko i prozorsko staklo te ostale vrijedne predmete, a bila je opremljena topovima. Tijekom oluje, međutim, potonula je nedaleko od dubrovačke obale. U 18. stoljeću Napoleon je nakratko preuzeo vladavinu, a njega je zamijenila Austro-Ugarska.
Tijekom sljedećih stotinu godina Italija i Austrija međusobno su se borile za premoć na istočnoj obali, a vrhunac te borbe bila je bitka kod Visa 1866. Austrijskoj floti, predvođenoj admiralom Tegetthoffom, zapovjednikom bojnog broda "Nadvojvoda Ferdinand Max", suprotstavio se admiral Persano, zapovjednik talijanske flote. Na admiralskom brodu "Rei d'Italia" Persana je okružio Tegetthoff te se talijanska flota morala poražena povući. Svjedočanstvo o tim slavnim vremenima nalazi se ne samo na kopnu, nego i pod morem u obliku olupina proslavljenih brodova. Nakon toga počelo je doba austrougarske vladavine. Gradile su se i utvrđivale luke, trgovina i brodogradnja su cvale. Tijekom oba svjetska rata Jadran je bio jedno od važnijih poprišta, pa se u podmorju može naći i mnogo olupina iz toga doba. Primjerice, u blizini Pule, koja je u to doba bila strateški važna luka, pronađeno je dvadeset olupina, među kojima niz podmornica, razarača i torpednih čamaca. Jadransko je more oduvijek bilo važan pomorski put između Istoka i Zapada, što je i danas očito zbog mnogobrojnih ostataka koji nas podsjećaju da prošlost ne smijemo zaboraviti, nego je moramo shvatiti kao pouku za budućnost.
Hrvatska je doista jedinstvena, ne samo zbog svog kristalno čistog i plavog mora, nego i zbog tisućgodišnjeg niza kultura koje su se smjenjivale i katkad stapale na ovim prostorima. Jadransko more nije samo duboki mediteranski zaljev usječen u europsku kontinentalnu masu i najbliži trgovački put između Europe i Istoka, to je ujedno i kolijevka drevnih civilizacija. O tome postoje i materijalni dokazi koji su tek sada polako isplivali na danje svjetlo iz dubina jadranskih spilja i podmorja. Istočna obala Jadranskog mora bila je naseljena već početkom ranog kamenog doba. Postoje dokazi da je većina danas dostupnih otoka također bila naseljena (arheološki nalazi u spiljama u blizini otoka Hvara i Palagruže itd.)Zahvaljujući povoljnim zemljopisnim osobinama naše obale s mnogobrojnim zaljevima, uvalama i dragama, obalni pojas oduvijek je bio značajan trgovački i pomorski put.
Arheološki nalazi dokazuju da su u 6. stoljeću prije Krista stari Grci trgovali s Ilirima na moru te da su ondje utemeljili svoje kolonije (primjerice Pharos, današnji Starigrad, na otoku Hvaru te Issa ili Vis). Kasnije su stigli Rimljani koji nisu gradili samo palače i ljetnikovce, nego su mnogo vremena provodili i na moru. To dokazuju mnogi nalazi iz podmorja s područja između Pule i Cavtata. Među nalazima najviše je amfora u koje se u to doba najčešće pohranjivalo vino, žito, ulje i parfemi. Koje god odredište da odaberete za ronjenje, naći ćete ostatke antičkih brodova i njihovih tereta. Jedan od najdragocjenijih nalaza iz tog doba ostaci su pitosa ili dolija, velikih keramičkih posuda koje su se ugrađivale u brodove radi transporta rasutih tereta (poput recimo žita). Jedno takvo nalazište u blizini je Cavtata, a drugo nedaleko od Murtera.
Novo su doba navijestili Slaveni čijim je dolaskom počelo razdoblje neprestanih borbi za premoć i obrane protiv raznih neprijatelja. Dubrovnik, koji se isticao svojih statusom republike, imao je vodeću ulogu u kulturi i trgovini. O tome svjedoči olupina broda iz 17. stoljeća - galija koja je iz Venecije nosila muransko i prozorsko staklo te ostale vrijedne predmete, a bila je opremljena topovima. Tijekom oluje, međutim, potonula je nedaleko od dubrovačke obale. U 18. stoljeću Napoleon je nakratko preuzeo vladavinu, a njega je zamijenila Austro-Ugarska.
Tijekom sljedećih stotinu godina Italija i Austrija međusobno su se borile za premoć na istočnoj obali, a vrhunac te borbe bila je bitka kod Visa 1866. Austrijskoj floti, predvođenoj admiralom Tegetthoffom, zapovjednikom bojnog broda "Nadvojvoda Ferdinand Max", suprotstavio se admiral Persano, zapovjednik talijanske flote. Na admiralskom brodu "Rei d'Italia" Persana je okružio Tegetthoff te se talijanska flota morala poražena povući. Svjedočanstvo o tim slavnim vremenima nalazi se ne samo na kopnu, nego i pod morem u obliku olupina proslavljenih brodova. Nakon toga počelo je doba austrougarske vladavine. Gradile su se i utvrđivale luke, trgovina i brodogradnja su cvale. Tijekom oba svjetska rata Jadran je bio jedno od važnijih poprišta, pa se u podmorju može naći i mnogo olupina iz toga doba. Primjerice, u blizini Pule, koja je u to doba bila strateški važna luka, pronađeno je dvadeset olupina, među kojima niz podmornica, razarača i torpednih čamaca. Jadransko je more oduvijek bilo važan pomorski put između Istoka i Zapada, što je i danas očito zbog mnogobrojnih ostataka koji nas podsjećaju da prošlost ne smijemo zaboraviti, nego je moramo shvatiti kao pouku za budućnost.